Srbija pred odlukom o ulasku u nuklearnu eru
Nuklearka od dva gigavata - četvrtina sadašnjih kapaciteta
Nakon ukidanja moratorijuma - Srbija na „nultoj tački“
Jugoslovenski nuklearni program - od vizije do Krškog
Černobilj zaustavio razvoj, moratorijum ukinut 2024.
Trenutno Srbija ima ukupnu instalisanu snagu elektrana od oko 8.987 megavata, pri čemu većinu čine termoelektrane na ugalj i hidroelektrane, dok obnovljivi izvori i manji kapaciteti doprinose ostatku proizvodnje. Prema planu, u 2024. godini Srbija će proizvesti oko 40.585 gigavat-časova električne energije, što pokazuje da sadašnji kapaciteti jedva zadovoljavaju rastuću potražnju i često zahtjevaju uvoz struje, pa i iz Republike Srpske. Jedan nuklearni blok od dva gigavata mogao bi pokriti približno četvrtinu ukupne sadašnje instalisane snage i smanjiti zavisnost od uvoza i fosilnih goriva.
Ponuda „Rosatoma“: od velikih reaktora do malih postrojenja
Lihačov je naglasio da "Rosatom" nudi različite tipove postrojenja – od velikih VVER reaktora koji se grade u 30 projekata širom svijeta, preko srednjih blokova od 600–800 megavata, do malih i plutajućih elektrana. Pored toga, Rusija nudi kompletan razvojni paket koji uključuje obuku stručnjaka, savjete o infrastrukturi, saradnju u nuklearnim naukama i medicini, kao i reciklažu goriva u skladu s principima cirkularne ekonomije.
Srbija je krenula ozbiljno da razmatra ovu mogućnost nakon ukidanja moratorijuma krajem 2024. godine. Direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča" Slavko Dimović istakao je da Srbija trenutno stoji na takozvanoj nultoj referentnoj tački i da je izbor partnera istovremeno spoljnopolitičko, ekonomsko, tehničko-naučno i tehnološko pitanje. Prema njegovim riječima, eventualna saradnja sa partnerima poput "Rosatoma" važna je za razmjenu ekspertize, transfer tehnologije, obuku kadrova i savjetodavnu ulogu u izboru kadrova i formiranju pravno-regulatornog okvira.
Izbor partnera kao strateško i spoljnopolitičko pitanje
Prema prvim procjenama, vrijeme izgradnje nuklearnog bloka procjenjuje se na osam do 12 godina. Lihačov je predložio da Srbija prvo učestvuje u projektima u Mađarskoj ili drugim zemljama kako bi srpske kompanije stekle iskustvo i licence. Prema njegovim riječima, izgradnja nuklearke imala bi dugoročne ekonomske koristi, jer svaki uloženi dinar generiše višefinansijskih efekata tokom životnog ciklusa postrojenja.
Prof. dr Miodrag Mesarović, koji je svojevremeno bio dio tima za izbor lokacije nuklearne elektrane "Krško", ističe za "Glas Srpske" da izgradnja ove elektrane nije nimalo jednostavna, te se radi o kompleksnom i zahtjevnom poslu koji iziskuje mnogo priprema. Podsjetio je da je bivša Jugoslavija sistematski slala mlade inženjere u SSSR, ali i zapadne zemlje kako bi stekli znanje i praktično iskustvo u nuklearnim naukama i upravljanju reaktorima. Po povratku, oni su radili na razvoju instituta i fakulteta, formirajući osnovu domaćih kadrova.
Kako kaže, jugoslovenska vlast je sa školovanjem kadrova počela već 1955. godine, a šezdesetih godina započelo se sa traganjem potencijalnih lokacija. Nuklearna elektrana "Krško" u Sloveniji izgrađena je i puštena u rad tek 1983, što znači da je tada trebalo čak 28 godina da se od ideje dođe do konačnog cilja. Naredna je trebalo da bude "Prevlaka" uz rijeku Savu, nizvodno od Zagreba, a još dvije su bile planirane na obalama Dunava kod Beograda i Novog Sada. Titov plan, navodi ovaj stručnjak, bio je da one budu izgrađene najkasnije do 2000. godone, a za drugu je čak bio raspisan tender i razmatralo se o izboru tehnologije. U čitav taj proces bila su uključena i domaća preduzeća - "Energoinvest" iz Sarajeva proizvodio je opremu za reaktore, "Rade Končar" generatore, a "Jugoturbina" turbine. Katastrofa u Černobilju dovela je do zakona o zabrani gradnje nuklearnih objekata, a koja je u Srbiji skinuta krajem 2024.
Što se tiče budućeg partnera u novom strateškom projektu, Mesarović smatra da bi izbor ruske kompanije "Rosatom" nesumnjivo bio najbolji, jer se radi o globalnom lideru u nuklearnoj energiji. Ono što, prema njegovim riječima, izdvaja ovu rusku kompaniju od konkurencije jeste da isporučuju opremu, obezbjeđuju gorivo, ali i upravljaju nuklearnim otpadom, prevozeći ga i skladišteći u Rusiji. Takve ugovore "Rosatom" već ima sa Mađarskom, Egiptom, ali i Turskom, gdje je planirana izgradnja čak četiri nuklearne elektrane.
Uticaj na Srpsku
Izgradnja nuklearne elektrane u Srbiji mogla bi, prema riječima prof. dr Miodraga Mesarovića, imati i značajan regionalni uticaj, a pogotovo u slučaju Republike Srpske. Kako je pojasnio, stabilna i čista proizvodnja električne energije u Srbiji mogla bi smanjiti energetsku zavisnost regiona, omogućiti snabdijevanje električnom energijom u eventualnim kriznim vremenima, ali i pružiti priliku za tehnološku i ekspertsku saradnju u oblasti energetike.
Komentari (0)