I KAMEN BI ZAPLAKAO! 10 NAJPOTRESNIJIH fotografija organizacije „Srbi za Srbe“: Dječiji pogledi koji razdiru dušu! (FOTO)
Pod šljaštećim svjetlima grada, kraj sjajnih izloga i zagušeni bukom automobila, nervozno hodamo pritisnuti sopstvenim problemima. Gdje ćemo slaviti praznike, koliko para ćemo izdvojiti za poklone, dječje žurke, kako riješiti problem na poslu, svađu u kući, trebaju li nam nove cipele, da li smo depresivni, melanholični, bijesni, nervozni? Muke prosječnog čovjeka, koji juri za boljim životom, ponekad toliko zaslijepe da ne vidimo pravu bijedu pred sopstvenim očima. A jedan pogled na ekran telefona, jedna slika djeteta kome su presahle suze, čije je sleđeno lice miluje promaja, a srce krije beskrajnu tugu, zaustavlja misao. Tada želimo samo da pomognemo.
Humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“ odlazi u domove najugroženijih i svake godine donese više od 200 tužnih priča nekih ljudi koji bi, zapravo, voljeli da imaju sve one probleme na koje se mi žalimo. Jer, topli dom i redovni obrok, to nije želja, to je uslov da bi se uopšte živjelo, piše Telegraf.
Fotografije ljudi, čija je sudbina čemerna, a duša čista, koji se bore svakim danom da prežive ne gubeći nadu, a gajeći vjeru, zahvaljujući dobrotvorima koje okupljaju „Srbi za Srbe“ postaju prošlost. U završnom izvještaju slike dobijaju boje, a porodica prave, iskrene osmehe. Sa njihovih duša padaju okovi patnje. I to zahvaljujući svima nama, koji ponekad zaboravimo na te ljude, ali se i te kako osvjestimo kada se njihove priče nađu pred našim očima. Zamolili smo ovu organizaciju da nam odabere 10 najpotresnijih fotografija koje su zabilježili u proteklih godinu dana.
– Pošto se radi o specifičnoj oblasti pričanja priče (eng. storyteling), potrebno je ispoštovati osnovne elemente kao što su autentičnost, isticanje zanimljivih karakteristika porodice, paralelno korišćenje različitih vremenskih sekvenci (prošlost/sadašnjost/budućnost), izazivanje emotivnih reakcija kod čitalaca i na kraju – poziv na akciju. Kroz dugogodišnji rad u organizaciji i znanjem koje su stekli u formalnom i neformalnom obrazovanju za ove poslove profilisali su se Stefan Ječmenica iz Beograda i Igor Stevanović Orelj iz Niša koji pišu najveći broj članaka. Oni se bave i daljom pripremom izveštaja koja podrazumeva odabir fotografija, kreiranje naslova, prilagođavanje sadržaja za različite društvene mreže. Grafički dizajn je, takođe, važan segment našeg rada, a u poslednje vreme oko toga najviše su angažovani Svetlana Vasić iz Zvečana i Ljubiša Bubalo iz Rume, a temelje je uspostavio Stefan Drljača iz Beograda. U svemu tome učestvuju često i brojni volonteri, kao i, što se Republike Srpske tiče, Saša Vignjević iz Prijedora.
– Prethodnih godina uloženo je u kvalitetnu foto opremu čiji je potencijal na najbolji način iskorišćen, imajući u vidu da je Đorđe Bojović iz Beograda jedan od najboljih fotografa u Srbiji koji se bavi socijalno-dokumentarnom fotografijom, a ujedno i dugogodišnji član organizacije. Cilj nam je, naravno, da pomognemo ugroženim porodicama, ali i da pribeležimo život našeg naroda na jedan ozbiljan način, po ugledu na brojne međunarodne organizacije koje to čine širom sveta – ističu u organizaciji.
Organizacija „Srbi za Srbe“ osnovana je 2005. godine i cilj je da se pomogne pripadnicima srpskog naroda u čitavom regionu, bez obzira na to u kojoj zemlji oni živjeli. Njima pomažu uglavnom sunarodnici iz zemlje i dijaspore. Tako jedna organizacija povezuje one koji imaju i one koji nemaju, jer nijedan narod ne može biti srećan dok ima djece koja gladuju i pate. Desetine hiljada ljudi motivisano je da svojim donacijama pomognu više od 2.800 mnogočlanih porodica i više od 13.000 djece širom Balkana.
– Društvene mreže predstavljaju centralno mesto za upoznavanje javnosti o radu organizacije. Trenutno, glavne platforme na kojima je organizacija prisutna su Fejsbuk sa 312.000 pratilaca i Instagram sa 105.000 pratilaca. Koristimo i druge mreže kao što su Linkedin, Tviter i Telegram. Putem ovih platformi animiramo najveći broj ljudi u prikupljanju donacija i bez njih je rad na tom polju gotovo nezamisliv. Na dnevnom nivou dobijamo na stotine komentara i poruka a postavljeni standard je da se odgovara na svaku poruku i to u najkraćem roku, bez obzira na vreme i energiju koju takav pristup iziskuje. Pored društvenih mreža, veliki akcenat stavljamo i na organizaciju humanitarnih događaja, postavljanje donatorskih kutija i prodaju stvari iz SZS prodavnice, što sve predstavlja značajan izvor prihoda organizaciji – rekli su iz organizacije.
– Praksa u većini slučajeva je da se apel za pomoć porodici objavljuje nakon prve posete, dok se završni izveštaj objavljuje nakon uručene pomoći. Jedino odstupanje zbog specifičnosti u organizaciji i situacije na terenu je pomoć porodicama u Krajini i na Kosovu i Metohiji kada objavljujemo završne izveštaje više pomognutih porodica u sklopu jednog izveštaja.
Neposredni kontakt sa porodicom ono je što svakoj priči daje posebnu snagu.
– Što se tiče terenskih aktivnosti, ekipa je najčešće sastavljena od fotografa, pisca, osobe koja je zadužena za kasniju realizaciju pomoći i ponekad snimatelja. U prvoj poseti popunjava se informacioni upitnik sastavljen od svih relevantnih pitanja kojima se dobija jasnija slika o potrebama porodica. Nakon toga, sledi nekoliko meseci pripremnih radova, organizovanje majstora i materijala ako su u pitanju veći projekti izgradnje i renoviranja kuća ili, ako su u pitanju projekti manjeg obima, isporučuju se pokućstvo, poljoprivredna mehanizacija, mašine za rad, domaće životinje, plastenici itd. Na kraju, odlazi se u završne posete nakon čega se kompletna dokumentacija, foto-video i tekstualni izveštaji ubacuju na zvaničan sajt organizacije (www.srbizasrbe.org).
Mnogi Srbi žive okruženi drugim nacijama, kao manjina, a na trusnom Balkanu, poslije svih nedaća, to nije nimalo lako. Međutim, biti siromašan u takvom okruženju još više komplikuje stvari.
– Što se tiče pomoći Srbima na Kosovu i Metohiji i u regionu, u pojedinim oblastima je specifična situacija pa je gotovo nemoguće funkcionisati bez saradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom i nadležnim eparhijama. To se posebno odnosi na Kosovo i Metohiju i Krajinu gde organizacija i isporuka pomoći prevashodno zavisi od sveštenstva, monaštva i eparhijskih humanitarnih organizacija. U Crnoj Gori, Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Severnoj Makedoniji pomoć se isporučuje zahvaljujući našim članovima i volonterima iz tih država, kao i prijateljskim organizacijama.