(FOTO) SLIKARKA KOJOJ SU OBALE VRBASA ATELJE Banjalučanka Tatjana Despotović čarolijom na platnu oživljava prirodu: Slikanje gledam kao Božiji dar, pomaže mi da se oporavim od svega
Tatjana Despotović iz Banjaluke još od ranog djetinjstva pokazivala je sklonost prema slikarstvu i umjetnosti. Iako radi u administraciji u jednom tržnom centru, ona svakodnevno stvara umjetnička djela. Kako kaže naša sagovornica, slikanje za nju predstavlja terapiju i bijeg od stvarnosti.
Tatjanu smo zatekli pred platnom pored Vrbasa sa četkicom u ruci, okruženu slikama i akrilnim bojama.
Ona je za ALOonline govorila o neizmjernoj ljubavi prema slikarstvu, kako je otkrila svoj talenat, šta joj je neostvarena želja, kao i o mnogim drugim životnim situacijama koje su je pratile kroz njeno stvaralaštvo.
Kako kaže Tatjana, vaspitačica je već u vrtiću otkrila njen talenat.
– Slikarstvom se bavim još od ranog djetinjstva. Vaspitačica je otkrila moj talenat i jednom prilikom pitala je moje roditelje da li su primijetili kako njihovo dijete crta. Kada smo se vratili kući, tata mi je pokazao goblen na kojem je bila ptica i pitao me da li bih to mogla da nacrtam. Kada sam nacrtala pticu moji roditelji su bili oduševljeni. Uvijek sam imala podršku porodice u ovome što radim. Slikanje gledam kao Božiji dar, jer niko u mojoj porodici ne crta – započinje priču Tatjana za ALOonline.
Slikanje za nju predstavlja odmor, izražavanje sebe kao osobe i kao umjetnika. Omiljeni motivi su joj pejzaži i portreti. Kroz pejzaže, Tatjana pronalazi inspiraciju u ljepoti prirode. S druge strane, portreti su za nju način da istraži ljudsku dušu i emocije koje je definišu.
– Slikanje mi predstavlja bijeg od stvarnosti. Kada mi se dese neke teške životne situacije, slikanjem svi problemi nestaju, vodi me u neku drugu stvarnost i pomaže mi da se oporavim – ističe naša sagovornica.
Tatjana kaže da joj je mnogo žao što nije upisala Akademiju umjetnosti i da bi najsrećnija bila kada bi mogla živjeti od umjetnosti, ali da to na našim prostorima, nažalost, nije opcija.
– Da mogu da se vratim u prošlost definitivno bih upisala taj fakultet, ali situacija u BiH je takva kakva jeste. Ljudi jedva sastavljaju kraj sa krajem i nije moguće živjeti samo od umjetnosti. Ali, uvijek postoji hobi kojim se bavim i tako ispoljavam svoju želju za kreativnošću – kazala nam je.
Poseban prostor ili atelje za slikanje Tatjana za sada nema i svoja djela stvara u skladu sa trenutnim mogućnostima. Kada je lijepo vrijeme, najviše voli da slika i crta u prirodi, a jedno od najinspirativnijih mjesta su joj obale rijeke Vrbas.
– Često boravim u prirodi, najviše kraj Vrbasa, tu ispovljavam svoju kreativnost. Mnogo je ljepše slikati u prirodi nego u zatvorenom prostoru. Obožavam prirodu, vodu i zelenilo što se da primijetiti po mojim slikama.
Tatjanino stvaralaštvo nije ostalo neprimijećeno i ona je počela da radi slike i po narudžbi.
– Kada mušterija dobije gotov proizvod osjećaj je prelijep i neprocjenjiv. Čak sam dobijala videe reakcija ljudi gdje se rasplaču od sreće kada im se uruči slika. To je poseban doživljaj, jer znam da sam uspjela prenijeti emociju i autentičnost. Pozitivna reakcija mi daje dodatnu motivaciju da se trudim još više – izjavila je Tatjana.
Tatjanam nam je otrkila i da je već imala nekoliko izložbi.
– Imala sam tri izložbe. Jedna je bila samostalna, a dvije su bile zajedničke. U tome mi je pomogao Savez nacionalnih manjina Republike Srpske, odnosno Udruženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Lovćen“.
Takođe je kazala kako joj mnogo ljudi i djece prilazi kada slika pored Vrbasa te da i to za nju predstavlja poseban osjećaj.
– Svakome pružim priliku da se upozna sa mojim stvaralaštvom i da predstavim svoje radove. Ukoliko neko želi da ih naruči, rado ću mu izaći u susret i uraditi portret ili sliku. I to je na kraju jedan vid promocije – izjavila je naša sagovornica.
Tatjana ističe kako ima nekoliko neostvarenih želja, a to su da slika murale i da donira slike u humanitarne svrhe.
– Išla sam na sekciju, ali do sada mi se nije pružila prilika da oslikavam zidove. Velika želja mi je i da doniram slike, nadam se da će mi se ukazati i takva mogućnost.
Savjetuje da ako neko baš uživa u slikanju treba da se posveti tome i da onda može i uspjeti.
– Ja sam, nažalost, bila rastrzana na dvije strane, posao i crtanje. Nisam upisala Akademiju, ali u svakom slučaju, bitno je da čovjek radi ono što voli. Tada mu svaki problem, koji se pojavi na poslu ili u životu, lakše pada nego kada radi nešto u čemu se ne pronalazi – zaključila je Tatjana za ALOonline.
BONUS VIDEO: