BRAVO, ĆURLIĆI! Porodično okupljanje 200 potomaka iste loze u čast pradjeda i prabake: Evo ko su heroji ove familije! (FOTO/VIDEO)
Familija Ćurlić iz Banjaluke na rijedak način čuva porodičnu lozu, krvno srodstvo i odaje poštu svojim precima.
Zamislite više od 200 ljudi na jednom mjestu, a svima im je jedno zajednično – pradjed Đuro i prababa Stevanija. Upravo ovakav prizor se mogao vidjeti u banjalučkom naselju Ponir, za Miholjske zadušnice prošle godine, kada se mnogobrojna porodica Ćurlić okupila na stogodišnjem prastosu svome pradjedu Đuri.
Najprije su, po pravoslavnom običaju, izašli na groblje, pa se okupili na zadušnom ručku i poslali snažnu poruku svim ljudima na svijetu.
MNOGOBROJNA SLOŽNA PORODICA
Đuro i Stevanija Ćurlić imali su desetoro djece i čak 60 unučadi, te više od 150 praunučadi, 200 čukununučadi i 150 „bijelih pčela“! Kako procjenjuju, u Banjaluci ima više od 600 potomaka njihove loze!
Organizator ovog okupljanja, Savo Ćurlić, poručio je da najveća zasluga za ovako veliku i složnu porodicu pripada njihovim majkama.
– Svaka snaha i majka koja je došla u Ćurliće je heroj. Heroji su i naše sestre i tetke koje su se udale i njihove porodice učinile našim prijateljima – poručio je Savo.
UPOZNAVANJE ROĐAKA
Ozren Ćurlić, jedan od mlađih potomaka Đurine i Stevanijine loze, kaže da su mu porodična druženja posebno važna jer će njegova djeca, koja su još veoma mala, imati priliku da upoznaju svoje srodnike. Ispričao je i jednu anegdotu o „upoznavanju“.
S obzirom na to da radi kao fitnes trener, Ozrenu je na trening došla djevojka koja se takođe preziva Ćurlić, pa su tek prebirajući po porodičnom rodoslovu, ustanovili da su rođaci.
Ispričao je i da je sveštenik Vujadin skoro 50 godina uz Ćurliće, te je prilikom jednog okupljanja pitao ima li išta ljepše od porodice na okupu.
Savo odgovara da ima.
– Ljepše je kada je velika porodica na okupu, a najljepše kada je ta velika porodica i složna, kao što smo složni mi Ćurlići.
Ćurlići imaju čime i da se pohvale. Kažu da su zdravi i dugovječni, da imaju „jaku krv“ i rijetki znaju šta je to bolest. Mnogi od njih su učeni ljudi, na važnim radnim mjestima, a imaju i jednu internu šalu. Kažu, gdje je više od troje Ćurlića, mogla bi da izbije i neka kavga.
Na porodičnom okupljanju u pomen pradjeda Đure izgovorili su veliku želju: „Neka naša Ćurlića loza raste, u porodičnoj slozi i veselju.“