ISPOVIJEST DRAGANE VASIĆ IZ BRODA KOJA JE PREŽIVJELA PAD SA LITICE NA OSTROGU Udarala sam glavom o stijene oštre kao noževi, kada me nešto zaustavilo i pružilo ruku prema drvetu (FOTO/VIDEO)
Upoznajte Draganu Vasić iz Sijekovca kod Broda koja pronosi priču o ovom čudotvorcu. Ona je u nedjelju pala niz kamenu liticu ispod manastira Ostrog duboku oko 100 metara i preživjela. Ne samo da je preživjela, Dragana nije zadobila ni jedan lom, a zbunjeni ljekari uradili su najmanje tri rendgen snimka kako bi se uvjerili da je to istina.
Ekipa Aloonline posjetila je Draganu nakon njenog dolaska iz bolnice u Podgorici, a njenu nevjerovatnu priču donosimo u cjelosti.
– Prije nego što sam posjetila Ostrog, bila sam u manastiru Tumane. Nakon tog putovanja, važno mi je bilo da odem na Ostrog, da odem do Svetog Vasilija. Prenoćila sam u manastiru 16. jula, a sutradan prisustvovala molitvi i poklonila se moštima svetog Vasilija Ostroškog. Kada sam dodirnula kivot, ne mogu opisati osjećaj koji sam doživjela. Znala sam da je Sv. Vasilije Ostroški uz mene, znala sam da je on tu. Prije povratka kući, napravili smo pauzu ispred autobusa. Sjela sam sa jednom djevojkom, a pored nas je bila litica. Rekli su mi da se ne približavam i ja sam rekla da neću. U jednom momentu je djevojka ustala i kazala da ide. Bila sam na štakama, krenula sam i ja ustati i tada sam samo začula njen vrisak, jer je ona vidjela šta će biti. Kako sam ustala, noga mi se okliznula i mene je to povuklo dolje – započinje za Aloonline Dragana Vasić.
„Udarala sam glavom o stijene oštre kao noževi“
U tom momentu, kako kaže, život joj se okrenuo pred očima, ali tada se samo pomolila i znala da je Sv. Vasilije sa njom te da joj se ništa neće dogoditi.
– Udarala sam glavom o stijene oštre kao noževi. Kotrljajući se niz liticu, u jednom momentu, kao da me nešto samo stavilo na zemlju. Ta litica je toliko strma, ali kad sam padala, kao da me nešto zaustavilo na zemlju i pružilo ruku prema drvetu za koje sam se pridržala. Kako sam se zaustavila, to mi nije jasno… Tu sam ugledala i veliki štap koji sam uzela, zabijala u zemlju i tako se vukla gore. Prijatelji su me odozgo dozivali da se ne bih onesvijestila. Bila sam sva krvava, ali vidjela sam samo da me noga boli pa sam se vukla prema gore. Ne znam otkud mi snaga tada… Ma dao ju je Bog, dao Sv. Vasilije.
Spasilac se rasplakao kada ju je ugledao
Iako povrijeđena, izmorena i na velikoj vrućini, Dragana je svjesna dočekala spasioce kojima je trebalo oko dva sata da uspiju doći do nje.
– Trebalo je dva sata da dođu spasioci ali ja sam se dovukla do pola. Malo sam prispala ali su tada došli oni, a jedan me je upitao mogu li se malo pomjeriti kako bih ušla u korito i pozvao kolegu da mi pomogne. Rekoh, mogu se pomjeriti i ne treba pomoć, mogu sama ući. Spasilac se tada rasplakao, a ja se od tog momenta više ničeg ne sjećam. Sjećam se samo kad su me popeli gore, da sam poljubila krst, uzela vode i rasplakala se. Samo su me dragi Bog i Sveti Vasilije spasili, čim stanem ponovo na svoje noge, ja ponovo njemu odoh. Meni ako će se nešto desiti, desiće mi se i u mojoj kući, ne samo tamo. Ali Sv. Vasilije je uz mene, meni se ništa neće dogoditi – istakla je Dragana.
Šok ljekara
– Odvezena sam u Urgentni centar u Podgorici. Ljekari su bili šokirani, čudno im je bilo kako nisam zadobila ni jedan lom. Lijeva noga mi je ostala defektna za cijeli život jer sam kao petogodišnjakinja ranjena minom. I pored toga, noga se nije slomila. Dok sam se penjala uz liticu, dio stijene se odronio i udario me u leđa, a ja u kičmi imam uklještena dva velika gelera i ništa mi nije bilo. Nisam ništa slomila, nema loma, samo modrice i rane, prosto loma i unutrašnjeg krvarenja nema, a udarala sam od stijene na stijenu. Ljekari su tri puta pravili rendgen i radili ultrazvuk kako bi se uvjerili, nisu mogli vjerovati da nema loma. Ljudima je to čudno, ali meni nije. Ja se ne bojim ničega, čim opet stanem na svoje noge, otići ću na Ostrog.
Galebovi na krovu
Ovoj zapanjujućoj priči ovdje nije kraj. Čuda su nastavila da se nižu.
– Kada sam nazvala porodicu prvi put iz Podgorice, na našu kuću sletjelo je jato bijelih galebova. Otkud galebovi u Brodu?! Bili su tu sve vrijeme dok su oni pričali sa mnom, a to isto su doživjel i prijatelji sa kojima sam razgovarala. Strina i snajka su uzele telefon da snime galebove i fotografišu. Međutim, na video snimcima i fotografijama se vide samo nebo i krovovi kuća, nigdje ni jedne ptice.
Još i ovo, možda mi niko neće vjerovati, ja to nisam nikome pričala pa ću sad reći. Evo, prekrstiću se, pa ako sam pogriješila neka me kazni Bog. Na dan ili dva prije nego što ću otići na pokloničko putovanje, bila sam u dvorištu i kad je sunce zalazilo, na nebu sam vidjela kao da nešto leti, kao da neki čovjek stoji gore i ode. Ćutala sam o tome, nisam ništa htjela reći jer se o tome ne priča. Ima tu nešto, to su anđeli. Čovjek padne sa kreveta, udari glavom i pogine, a meni se ovo dogodilo i živa sam. Ja sam 14.11. ranjena, na Vračeve koji su me spasili, a sad sam stradala kad sam bila na Ostrogu, Sv. Vasilije me spasio. Ne samo to, spasio me Bog od mnogo čega, nema šta nisam prošla. I vjerujte djeco, Bog postoji – zaključila je za Aloonline Dragana.
BONUS VIDEO:
Свети Василије, моли Бога за мене грешну! ❤